#kadsevolitajno

„Zagreb i ja se volimo tajno
Dok drugi svoje ljubavi kliču,
Sastajemo se godinama
Pod velom noći, negdje na Griču.“

Prekrasni su ovo stihovi iz pjesme Arsena Dedića o Zagrebu. Nažalost, dojam i pravu poruku ove lijepe pjesme pokvarit će sadržaj koji slijedi.

Prvi stih, kada govorimo o Zagrebu danas i vladavini Milana Bandića, zvuči otprilike „Oni i ja volimo se tajno…“. Iako su „Oni“ u trenutnoj konstelaciji snaga u zagrebačkoj Gradskoj skupštini iz redova HDZ-a, u proteklih 20 godina bili su i oni iz današnje oporbe, koji su ga iznjedrili i godinama tajno i prešutno podržavali.

„Dok sam vam bio ćaća bio sam vam dobar“, rekao je Bandić u svom nedavnom istupu na Aktualnom satu u Skupštini Grada Zagreba, odgovarajući na pitanje zastupnika iz redova SDP-a. Ta rečenica, javno izrečena bez zadrške i skrivanja, zapravo je prava istina da je jedino interes konstanta politike, kako na lokalnoj, tako i na nacionalnoj razini.
Rezultat takvih odnosa danas je neraskidiva korupcijska hobotnica u Zagrebu čiji su krakovi u potpunosti ugušili naš grad, od minusa od milijarde kuna i stotina projekata u nastajanju i provedbi koji niti služe građanima niti razvoju grada i boljem životu, već isključivo interesima umreženih.

Tko je kriv? Krivi smo svi. Najviše dvije vodeće političke stranke koje se nikada oko Zagreba nisu dovoljno niti ozbiljno trudile. Jedni su Bandića stvorili i godinama podržavali, a drugi mu nikada nisu suprotstavili ozbiljne kandidate na lokalnim izborima. Izmjenama Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, koji nije slučajno nazvan Lex Šerif, izravno izabranim načelnicima i gradonačelnicima dane su još veće ovlasti kako bi, na neki način, postali neovisnima ne samo o nama građanima, nego i o našim predstavnicima u gradskim skupštinama.

Danas svjedočimo političkom igrokazu u zagrebačkoj Gradskoj skupštini oko donošenja GUP-a, koji bi, sigurna sam, glatko prošao i bio usvojen da se nije dogodio narod. Arhitekti i urbanisti rekli su odlučno ne izmjenama i dopunama GUP-a. Ukupna javnost oštro se usprotivila, usprkos tome što nas je gradonačelnik i ovaj puta pokušao preveslati dajući prijedlog na javnu raspravu u vrijeme ljetnih godišnjih odmora. Nasreću nije uspio. I nasreću ne uspijeva više u mnogočemu zamagliti oči građanima pod krinkom „delanja“ za njih i grad.

Otpor građana sve je jači i masovniji. Sve više postaju svjesni razmjera korupcije i kažnjavaju one koji u tome sudjeluju i koji ga na bilo koji način podržavaju. U to smo se uvjerili na proteklim predsjedničkim izborima, a to se potvrđuje i sada u taktiziranju HDZ-a, koji se ne usudi više biti vjetar u leđa Milanu Bandiću uoči unutarstranačkih i nadolazećih parlamentarnih izbora.

Otpor se događa zbog nas, građana i medija koji uporno i odgovorno prokazujemo Bandićeve interesne organizacije, projekte osmišljene za kumove, rođake i prijatelje. Otpor je rezultat ogorčenja građana i sve snažnijeg nepovjerenja u političke stranke i politiku. Jer, budimo realni, svjedočili smo puno većim aferama Milana Bandića od ove s GUP-om. I nije se događalo ništa. Sada smo konačno došli do kritične mase – točke s koje nema povratka. I sada, svi bi na tome kapitalizirali, a do sada su šutjeli.

Dok niču megalomanski projekti, sve ono što je građanima svakodnevno važno, zapušteno je i propada. Vodeće političke stranke nemaju proaktivne politike za Grad, nemaju kandidate niti programe. Zagreb je nažalost postao grad slučaj, zarobljen u interesima, talac koji vapi da ga se izbavi. A to možemo samo mi. Javnim djelovanjem i govorenjem, ne šutnjom.

Ovo je moj grad. U njemu živim, radim, zapošljavam, plaćam porez i prirez. Ne pristajem šutjeti.
A vi?