Članarina turističkoj zajednici tek je jedan u nizu parafiskalnih nameta koje su gotovo svi poduzetnici obvezni plaćati, bez obzira imaju li ili ne veze s turističkom djelatnošću. Tim nametom financiramo čak 314 turističkih zajednica, uključujući i Hrvatsku turističku zajednicu. Svaka od njih ima direktora ili predsjednika. Tako primjerice Općina Janjina u Dubrovačko-neretvanskoj županiji ima 550 stanovnika i svoju turističku zajednicu na čelu s predsjednikom. Otok Korčula primjerice ima, vjerovali ili ne čak 5 turističkih zajednica (Grad Korčula, općine Blato, Smokvica, Lumbarda i Vela Luka). Iako sam mislila da me ništa ne može iznenaditi, svaki puta kad otvorim Upisnik turističkih zajednica iznova se šokiram s milijun upitnika iznad glave. Čemu sve one služe, koliko je ljudi zaposleno u svim tim uredima, što svi oni rade i koliko nas taj rad košta? Zašto nešto što svi mi financiramo nije transparentno, zašto ne znamo koliko taj glomazni sustav zapošljava ljudi i kolike su im plaće?
Uz novi paket zakona koji je stupio na snagu početkom ove godine, ministar turizma najavio je racionalizaciju, udruživanje pojedinih turističkih zajednica te rekao kako će poslovanje istih biti uređeno prema modelu destinacijskog menadžmenta, u skladu s modernim trendovima funkcioniranja turističkih organizacija. Sigurna sam da su već daleko dogurali u prilagodbi „modernim trendovima funkcioniranja“ i da bi, da nije koronavirusa, zasigurno to već ove sezone imali priliku vidjeti na djelu.
Sezone nema i kako stvari stoje za ovu godinu nemamo se čemu nadati. Ministar turizma i direktor HTZ-a, gostujući u emisiji Otvoreno, iznijeli su svoje crne prognoze o očekivanom padu prihoda od 65 do 70 posto, uz nadu da će nas treći kvartal malo „podići“. Staničić smatra kako je hrvatska prednost blizina naših ključnih emitivnih tržišta, a nisu zaboravili ni važnost domaćih turista. Manje-više to nam je svima jasno i za to nije potrebna neka posebna ekspertiza.
Ali ono što nam nije jasno i poznato jest što trenutno rade Hrvatska turistička zajednica i svih ostalih 313 turističkih zajednica? Jesu li prilagodili aktivnosti aktualnoj situaciji poput većine poduzetnika koji su organizirali rad od kuće ili, ukoliko im je zabranjen rad, osmislili druge kanale za prodaju i promociju svojih proizvoda ili usluga? Što rade kako bi odgovorili trenutnim izazovima i kako se spremaju za vrijeme nakon korone? Jesu li plaće zaposlenika korigirane u skladu s količinom posla?
Čini mi se kako su odabrali pristup ne raditi ništa i sakriti se dok sve prođe, jer nam ionako sada nitko ne može doći. Očekivano su svemu pristupili pogrešno, a moglo se i može se učiniti puno uz samo malo volje i kreativnosti. Mogli su, kao mnogo puta do sada, zaviriti što rade drugi pa iskopirati nešto. To u Hrvatskoj i nije neki problem, što smo mogli naučiti na primjeru zagrebačkog adventa. Međutim, kod nas se nažalost ne poduzima ništa. Ne komuniciramo ništa niti s ikime. I dalje se uzdamo u slogan Croatia full of life, na službenoj stranici https://croatia.hr/en-GB sve je ostalo isto, nikakve nove poruke ili slogana prilagođenog aktualnoj situaciji, ništa novo na You Tube kanalu. Nešto se komunicira na društvenim mrežama što nije niti vizualno standardizirano niti nosi neku poruku.
Kao da nema sutra. Kao da turizma više nikada neće biti. A prilika je danas možda više no ikada doprijeti do očiju i srca onih koje, kad sve ovo prođe, želimo ugostiti u Hrvatskoj, koristeći sve prednosti trenutne izolacije u kojoj online čitamo, uživamo u koncertima i kazališnim predstavama, razgledavamo muzeje i znamenitosti te virtualno istražujemo svjetske destinacije. Neki s kojima se volimo uspoređivati i natjecati rade upravo to. Grci su primjerice pokrenuli interaktivnu web stranicu #greecefromhome (https://www.greecefromhome.com/) i poseban YouTube kanal Discover Greece gdje iz svojih domova možemo doživjeti Grčku kroz njezinu povijest, kulturu, gastronomiju, ljude i način života. Dodatno u suradnji s Googleom omogućili su i učenje digitalnih vještina. Kroz sve to poručuju nam da bez obzira na sve, ne trebamo prestati povezivati se, biti blizu, inspirirati jedni druge i učiti – možda baš sad to moramo više i bolje nego prije.
Trenutnoj situaciji prilagodili su se i Austrijanci, koji nas na stranici https://www.austria.info/en pozivaju na virtualno istraživanje kulturne i prirodne ljepote Austrije. (#AustrianHomeStories: Experiencing Austria Virtually).
Kanađani nam istovremeno šalju poruke ljubavi i podrške do ponovnog susreta,
a turistička organizacija Maldiva poručuje „Stay Strong, visit Maldives later“, komunicirajući sve svoje ljepote i atrakcije https://www.instagram.com/p/B-cKOfupw5c/
https://www.instagram.com/p/B-hmQBNAhy6/
Što je mogla napraviti Hrvatska? Puno toga, ideja je zaista mnogo. Explore now, experience later – primjer je poruke koja može odlično poslužiti za virtualnu promociju Hrvatske kao destinacije u ovom trenutku. Zar ne možemo i mi smisliti nešto i prilagoditi trenutnom načinu života i konzumacije sadržaja te tako raditi na promociji i pozicioniranju, bez da za to utrošimo velike budžete? Uključiti najbolje što imamo i sada pokazati svijetu. Ne samo naše prirodne i kulturne ljepote, more i plaže, nego i ljude s kojima se ponosimo – znanstvenike, liječnike, umjetnike, poduzetnike, inovatore, mlade genijalce, sportaše. Sada je pravo vrijeme i za promišljanje strategije za turizam nakon korone. Tehnologija nam omogućava i videokonferencije i panele na kojima se mogu okupiti oni što o turizmu i strateškom pristupu imaju što za reći. Mogućnosti je puno, samo je potrebno želje da se stvari mijenjaju na bolje.
Ili ćemo i ovu priliku propustiti kao i mnoge prije nje? Pustiti da nam se sve događa slučajno. Pitanje je samo do kada će nam se tako događati.
Možda su se rodile neke nove ideje u naših 314 turističkih zajednica samo se boje izaći van i pokazati u svom Full of life svjetlu. Ako je tako, veselimo se vidjeti ih i komentirati.
Ankica Mamić 